DRAGI MOJ PODGORAC
(Pjesmu je napisala povodom 95. godišnjice osnutka Društva
tada jedanaestogodišnja Klara Banek)

Moja stara mama je stara skore kak i ti,
Prignuta je skore do naklje,
Teške diše i vidi se da je jake stara.
A ti kak dečec popijevaš, igraš i tancaš,
Sad si počel i predstavljati se.
Vidi se da si mlajši i zbilja si dobre držeći.

Moj otec veli da je bogat kad ima četvere dece,
A ja si mislim kaj bi onda ti moral reći,
teri imaš tulike dece i tulike mladosti pri sebe.
Ali ti se ne fališ!
Same gda se čuje za tvu decu
ak su negde lijepe popijevali i tancali.
Pune ljudi je oće čuti i videti,
Prek tam v Japan neseju njive slike i pripovijedaju za nje.

Tvoja hiža na Iscu, kaj se zeve Dom,
Lijepa je kak mladenka na svadbe.
Deli su ju tam par korakov od sv. Mihaljuša
Da se glediju i spominaju.

Dragi moj Podgorac,
Tak imam te rada da bi te najrajše kušnula.
Zate ti meste kušleca darujem ove reči.
I nek znaš da buš za navijek v mojemu srcu.

                            Klara Banek, 2002.